Kako preživjeti divljinu 1. dio

Danas, kao preživjela školarka prvog tjedna škole, uvjerila sam se da svijet zbilja sigurnim korakom ide u tri, ak ne i četiri pizde materine. Kao da nije dosta da mi je u zadnje vrijeme, a sigurna sam i tebi, cijela fejsbukova naslovnica ispunjena kojekakvim sadržajima nove sezone gnjusnog "Big Brothera." Kad se cura koja je inače mentalno zdrava vrati s ljetnih praznika i prvi dan škole sjedne u busu do frendice koju nije vidla faking tri mjeseca, i već u drugoj rečenici (s tim da "Boook!" računamo kao prvu) joj entuzijastičnim glasom postavi ful bitno životno pitanje: "E gledaš Big Brotheeeeer?" i zatim uživljeno i poluglasno počnu komentirati seks nekih od onih sotonjara (pardon, stanara*), u kojem se razgovoru može osjetiti ogromna doza zainteresiranosti i radoznalosti za ono kaj tek slijedi u kući Velikog Idiota (pardon, Velikog Brata*), e onda znaš da nekaj nije u redu! Zapitaš se dal je ona cura fakat mentalno zdrava. Postane ti jasno da je društvo u kurcu i da si okružen retardima te da si, blago rečeno, član divljine. 

U banani, čak i od same pomisli da je počela škola, odbijam ući u nju prije zvona i čekam vani s ostalom ekipom kad ono, ekipa u krugu do mene također komentira ... pogodi kaj - imaš jedan pokušaj.. Da se razumijemo, nemam alergiju na to kaj masa ljudi redovito gleda BB. Realno, zaboli me. Imam alergiju na pelud, ambroziju i na to kaj je seks random ljudi u nekom debilnom showu glavna i jedina tema ljudima oko mene i kaj ja to moram slušati onda kad mi se ne sluša; znači uvijek. Zamisli da cijeli dan moraš slušati profesoricu iz povijesti. Al ne kak predaje povijest jer je to pametno, korisno i u svakom slučaju, bar donekle zanimljivo! Zamisli da konstantno priča o svom dosadnom djetetu s osipom na guzici koje ne voli paradajz juhu i gleda Minionse. Ono, neko bi jednostavno radije iskočil iz putujućeg vlaka nego cijelim putem slušal o djetetu koje ne jede paradajz juhu i ima osip na guzici. Samo kaj bi bilo ironično da se ubiješ kad pokušaš preživjeti divljinu ali jebiga, no risk - no fun.

Nakon oduvijek (realno gledajući i zauvijek) najdraže izvannastavne aktivnosti zvane "piva nakon škole s frendovima" koja je, btw, na trenutak pomogla da zaboravim da je glavna tema prvog tjedna jebeni seks u Big Brotheru, vraća mi se lagano želja za životom... Ali, ipak živim u divljini pa već na autobusnom kolodvoru lik, kaj je najjače prvašić iliti fazan pušta video kak se neko dvoje jebucka pred budnim okom Velikog znašvećkoga koji jedva čeka da se neki nadobudni forseri riješe prvog tjedna da povećaju popularnost i gledanost showa.
Eto, završil je prvi tjedan škole i doslovno sam fascinirana činjenicom da sam ipak uspjela preživjeti u divljini. 

Kako preživjeti, 1. dio
- Nosi tabletu protiv glavobolje. Uvijek i svugdje. Poželjan je i sprej protiv debila al vjeruj mi da ga je ful teško nabaviti jer sam već guglala.
- Nemoj zaboraviti slušalice kod kuće jer bez toga si u krasnom k.... - kaosu, naravno.
- Odjebi sve glasove oko sebe koji imaju bilokakve veze s Big Brotherom ili sličnim zaglupljujućim sranjem (moj blog se ne računa).
- I da, makni se s fejsa prije nego vidiš nekaj kaj ne želiš vidjeti i kaj te podsjeti da živiš u divljini.
         Zato, dragi fejs-frendići (kak ovo zvuči gay; but gej is okej), ak me nema na fejsu, ne zovite policiju. Nisam umrla. Naprotiv. Samo preživljavam divljinu.