Nakon prastarog prethodnog posta pod naslovom "Kako preživjeti divljinu 1. dio", mnogi su svoju glavu htjeli dodatno napuniti mojim pizdarijama na blogu pa su nestrpljivo čekali presveti dan; dan kad budem svečano objavila i drugi dio posta. Neki su zasigurno satima sjedili ispred svojih ekrana (hešteg SARKAZAM: za sve pizde koje mi sa svojih lažnih profila namjeravaju komentirati i slati suviše kreativne poruke hejt sadržaja o tome kak se svijet ne vrti oko mene i kak se trebam spustiti na zemlju jer - "krave ne lete...") te su živjeli za dan kad budu posjetili moj blog i uočili novi post "Kako preživjeti divljinu 2. dio" u kojem budu pročitali: "Jbg, nije preživjela." Da još uvijek prek fejsa "molite" za Pariz, rekla bih vam da me uključite u svoje molitve (očito djeluju?), ali ta je fejs-faza odavno prošla. #prayforparisandivanasbrain #prayforher
Od spomenutog zadnjeg posta, prošlo je onolko dana kolko je ljudi prošlo kroz Sevku - uglavnom, puno. Previše se sranja izdešavalo da ja, kao novo-stara blogerica, ne spomenem ni jedno od njih, kaj ne? E, pa... "Lesi se vratio kući."
U nedjelju je bilo valentinovo. Namjerno pišem malim početnim slovom jer je valentinovo danas sinonim za sranje, a "sranje" se ne piše velikim. Osim kad pišeš o osobi koja je govno. Sulejman. Vidiš? (Ak se zoveš Sulejman i osjećaš se uvrijeđenim - sorry Sulejman, to je samo primjer...)
Zakaj sranje? - Nedavno sam u sveznajući i svemogući Google utipkala "valentinovo" s velikim iščekivanjem kaj bude mi izbacilo, pa sam uz ispraznu definiciju s Wikipedije i milijardu slikica poklona i srčeka, (nažalost) također naletjela na rečenicu koja glasi: „14.02. Dan zaljubljenih ili Valentinovo, dan je kada darujemo partnera(...)" - tu sam automatski prestala čitati. Uz masu ljudi koji svoju ljubav iskazuju samo i isključivo na valentinovo ili pak *ljubav iskazuju materijalnim sranjima na valentinovo*, na taj dan, tu su još u centru pozornosti i one plačipičke patetičnih i srcedrapajućih statusa na fejsu, koje očajnički žele da i na njih netko potroši koju kunu, dvije, pet, sto... (petsto) - tipa: zadnji status kojeg sam na valentinovo pročitala na fejsu: "očuuu i ja da mi neki dećko nkj kuuupiiiiiiii!!" Jel ti sad jasno zakaj se valentinovo u 21. stoljeću ipak piše malim početnim slovom? (Nemoj ovo prakticirati u zadaći iz hrvatskog jer budeš pobral/a kulju.)
Okej, osim kaj znamo da bude dotična slikala poklon koji dobije (ak dobije) i pohvalila se s njim na fejsu, bilo bi fora da to bude neka knjiga; može i hrvatski rječnik. Ne znamo ak bi cura shvatila poantu, al bi zato imala zagarantiran jedan lajk od mene.
I za kraj: draga(?) curo, nemoj me zbog ovog posta tući - jebiga, Lesi se vratil kući. ;-) #ImBack
0 komentari:
Objavi komentar