Dear Monday, fuck you.

Mrzim ponedjeljak. Ružan je, glup i smrdi na obaveze. Uvijek je prvi i time se kurči, al zapravo ga upravo zbog toga nitko ne voli. U ponedjeljak su ljudi čangrizavi. Tak npr. susjedu pozdravim s "Dobro jutro!" i širokim osmijehom, a natrag dobijem jedino pogled kao da sam joj umjesto dobar dan rekla "Crkni babuskaro, vrijeme ti je!" i onak joj usput najmlađu unuku spalila na lomači. Vozač, kojeg pitam "Oprostite, jel sad krećete?" kiselim pogledom odgovara "Ne, sad stojimo." Izvinjavam se, striček Namršteni, zato kaj ti pališ četvrtu cigaretu umjesto da kreneš, a ja te pristojno pitam nekaj u vezi tvog posla za kojeg ti, btw, dobivaš pare. Ma sve okej, možda ga je baš danas žena ostavila s troje kreštave djece i otišla s ljubavnikom koji ne vozi bus, nego jahtu... Možda, nikad ne znaš. 

Profesorica koja inzistira da ju pitamo kaj nam nije jasno, kad joj postavim pitanje, počne se bezveze derati ko Jelena Karleuša u svojim pesmama, i uz to složi facu ko da sam ju pitala kolko naplaćuje za jednu noć, a ne obično pitanje vezano uz gradivo.

Nakon kaj me zle sile teškom mukom ponedjeljkom izvuku iz kreveta, obavezno sjedim i gledam u plafon jedno vrijeme, ko šlagirana. Onak, for no reason. Odgođeni alarm nakon 20 min podsjetnik mi je da je vrijeme da se obučem i spremim knjige u torbu, a spremna sam za školu ko Osama Bin Laden za mir u svijetu. Sakrijem prišt na čelu koji mi je izbil prek vikenda zbog prekomjernog unosa šećera (čitaj: zbog milke s oreo keksima). Nanosim tuš i piknem se u oko. Sve se razmaže. Wow, savršen početak dana. Ajmo ponovo, polako, nije da mi za pet minuta ide bus kad ide za šest i pol. Samo smireno i bez nervoze. Ak ti je tuš na jednoj strani ispal loše, to ne znači da ti bude i na drugoj. To znači da ti bude na drugoj strani ispal još lošije, zato kaj si sad još više zivčana jer bus ide za manje minuta nego prije i pretvaraš se u nastrojenu ludu kučku koja se postavi stavljati tuš u pol 6 ujutro, a nije sposobna. Zakaj se uopće trudimo drugima biti čim ljepši? Zakaj je društvo dovelo do toga da se smatramo privlačnijima sa šminkom? Znam zakaj. Dođem u školu bez da sakrijem jebeni prišt i cijeli dan slušam komentare iskompleksiranih glupača koje liječe svoje komplekse na mom prištu: "Ajme... Imaš priiiiiiiiišt!!!!" No shit, Sherlock! Ak si ga ti vidla, vjerojatno sam ga i ja, ne? Kaj mi točno hoćeš poručiti? "Imaš ružnu facu, gabor si i mrzim te?" Ili si samo tolko brižna frendica pa provjeravaš ak doma imam ogledalo?

Ponekad se zapitam... Zakaj skrivamo sve one sitne nesavršenosti koje nas u biti čine savršenima, drugačijima? Ti, ti koja čitaš ovo, prekrasna si baš ovakva, s kosom svezanom u rep i bez trunke šminke. Lijepa si sa svim simpatičnim nesavršenostima koje te čine posebnom. Lijepa si u pidžami i takva raščupana... 
Šalim se za ovo zadnje, počešljaj se pod hitno jer izgledaš ko klaun! Inače si savršena. I ti, baš ti kojeg je uobražena tupača odjebala jer "nisi dovoljno zgodan za nju", jebi joj mater. Fakat. Ljepši si od retardirane egocentrične površne dronfulje. Sori na rječniku i nedostatku cenzure, ipak je ponedjeljak i svi smo nadrkani.