Kak se riješiti stalkera u dvije sekunde

Pa nema mi ljepšeg osjećaja od onog kad dođem doma iz škole, zavučem se u krevet, pustim si laganu pozadinsku muziku, uzmem kekse i počnem pisati. Zapravo, ima. Sve to bez umornog dolaska iz škole, al ovak više dođe do izražaja. Ma znaš, ista stvar kao kad veliš mami za jedan neopravdani pa na kraju veliš da si dobila dvije petice iz matematike. Šalim se, to mi se nikad nije niti se bude dogodilo.
Ulazim ti ja tak nakon dosadnog školskog jutra u bus i tražim slobodno mjesto za koje smatram da je dovoljno daleko od potencijalnih putnika penzića koji bi mogli sjesti do mene - znaš one stare bakice s kovčezima i prenatrpanim konzumovim vrećicama (vrlo vjerojatno i s osteoporozom i hemoroidima) i slinavih djedica sa snažnim "parfemom" od rakije ili nekog drugog alkohola. Nakon kaj sam našla odgovarajuće mjesto (bar sam mislila da je), primijetila sam da iza mene sjedi jedan dečko koji mi se na fejsu od 2010. neuspješno javlja. Naslonim glavu na prozor i j*bem si mater jer sam opet slušalice ostavila kod kuće. U prozoru vidim facu lika iza mene i prisjećam se njegovih oriđiđi porukica poput: "DE SI MALA ZKJ NE ODG" pa bi nakon seena ili dužeg neotvaranja poruke spamal dobrih dvadeset minuta dok ne bi smislil novu oriđiđi poruku, poput: "de si pičko, si za kavu ili sokič?;-)" Mislim si... Kavu ne pijem. Sokić mi se upravo zgadil zbog nepismenog načina na koji je napisan, a bome nakon ovakvog obraćanja curi koju ne znaš, za tebe sam alergična do kraja života na bilo koju tekućinu. Macho dečko sa sjedala iza mene ispruži svoju mišićavu ruku do mog dijela prozora te polako povlači zastore prema sebi. Ne bi to još bilo tolko očito i očajno privlačenje pažnje da u isto vrijeme ne (fejk) kašlje, guši se i proizvodi ostale, kakti prirodne zvukove. Kao da mi nije dosta kaj na radiju svira "Idi, idi" od Zečića pa još moram slušati njegovo kašljanje, kihanje, suškanje, lupanje o moje sjedalo i "spontano" kuckanje po prozoru, samo zbog toga da se ja okrenem i primijetim ga, eventualno požalim kaj sam seenala tako slatkog dečka... "Khmmm...khmmm mhmmm... aaaaj, jaaaj..... uffff... mkhmmm!! KHHAAAAMMAHKHAM!!!" Čuje se retardirano nakašljavanje koje govori "okreni se, okreni se jebo te pas gluhu kaj ne vidiš da se pravim da se gušim!" Gluma ti je uvjerljiva ko Kolinda na inauguraciji. Ak niš drugo, bar imaš potencijala za glumačku budućnost u seriji Krv nije voda. Sva sreća pa bus uskoro staje na mojoj stanici. Polako se dižem, okrenem se prema dečku i mrtva ozbiljna ga ponudim lupocetom maxflu. Njegov pogled pun bijesa jasan je znak da mi se više nikad ne bude javil i "gušil" u busu. Mission complete, well done, Ivana!