Ne moram, sjednica je...

04:17... Spavam... 04:18... Spavam. Zvoni mobitel. Skriveni broj. Ozbiljnooo?! U pol 5 ujutro nemaš pametnijeg posla (npr. spavati ko i svaki normalan čovjek) nego budiš mene ni krivu ni dužnu. Još u polusnu, ne javljam se na mobitel i stišavam zvukove. Mobitel je na vibraciji i pri sljedećem pozivu zamalo padne s noćnog ormarića. Ko si ti, od kud ti moj broj i zakaj me ne pustiš da spavam?! Dvije logične opcije u tom trenu: 1) ugasiti mobitel i nastaviti spavati ili 2) javiti se i sterati luđaka u tri krasne. Pošto bi se dotični vjerojatno preplašil mog glasa u pol pet ujutro, ipak sam se odlučila za prvu opciju. Nije mi palo na pamet da mi ne bude zvonil alarm za školu ak ugasim mobitel. Budim se ujutro šest sati kasnije nego kaj sam trebala i skužim da sam prespavala nastavu! No, krasno! Nije mi jasno di sam, kaj sam, koje je stoljeće... Znam samo da nisam u školi, a trebala bi biti. Aj ti sad objasni mami, tati, baki i raski da sam prespavala nastavu zbog luđaka koji me zove u pol pet ujutro... Ipak mi se čini da je jednostavnije reći "danas nema škole, nekakva je sjednica" i nabaviti si ispričnicu kak god znam. Težak je život nas školaraca...