Bratić mi pošalje poruku da treba pomoć s jednim sastavkom. Tema je "Najveći događaj u mom životu." Događaj treba biti istinit, a ja si mislim... Kak, pobogu? Dijete ima dvanaest godina, kaj bi se njemu takvog dogodilo! Veli meni bratić ak ne znam kaj da napišem, da opišem najveći, najbitniji događaj iz vlastitog života, nekaj kaj sam baš zapamtila ili me promijenilo. Je, da. Udala sam se za američkog princa i rodila sedmero natprosječno inteligentne djece... Nakon dugog razmišljanja pomirila sam se s tužnom istinom i priznala samoj sebi da je zapravo najveći događaj u mom životu moja prva menga. Cijeli dan sam šetala po kući u krug i pitala se "Zakaj krv??! Zakaj ne vilinska prašina????" ali sam u isto vrijeme tog dana bila toliko uzbuđena da sam si zapisala datum (iako je to vjerojatno jedini datum kojeg pamtim) i jedva sam čekala da se pohvalim frendicama iz šestog kak sam i ja napokon dobila. Kak očajno. Nemam nijedan normalan veliki događaj? Hmmm, možda izlet u Gardaland? Raskrvareno uho na Blue Tornadu (ne znam ni sama kak mi se to desilo) i još par vožnji dok mi s četrdeset metara visine curi krv iz uha, jer kaj, samo jednom sam tam s razredom (sad sam skužila da su zapravo oba događaja bloody, lol). Ma ne, zajebi Gardaland... Jesen 2004. kad sam se prvi put zaljubila, kupila svom frajeru licitarsko srce i on ga je nakon pol sata bez pol pardona poklonil mojoj prijateljici... Yas! Ili možda događaj iz KTC-a kad sam izgubila mamu i tatu pa sam sva uplakana dotrčala do zaštitara koji zapravo nije bil zaštitar, nego striček koji si je došel po gablec?! Ufff, izgleda da je ipak mom bratiću suđen potpuno izmišljeni sastavak...
Broj pregleda
Ivana Mihalić
Haj! Ne, ipak Hej! jer Haj! zvuči pederski.
Ja sam Ivana, kaj i nije tak teško zaključiti s obzirom na to da ti piše iznad ovog sranja kojeg upravo čitaš... Trenutno si na mom blogu, vjerojatno zato jer ti je dosadno ili jer si mi u familiji pa provjeravaš kak se ponašam na internetu.... Kak god bilo, dobro došao/la na moj blog! - u moje malo carstvo svakodnevnog debilizma.
Imam osamnaest godina i (tu i tam) pohađam Školu za umjetnost, dizajn, grafiku i odjeću Zabok, ne bi vjeroval/a - u Zaboku. Ne, ne crtam ko Picasso i ne dizajniram odjeću za Maria Valentića, medijski sam tehničar. Živim u Tuheljskim Toplicama i volim se baviti pisanjem, zajebavanjem ljudi i dilanjem maloljetnih kurvi.
Vidiš da se volim zajebavati.
Dijagnosticirana mi je ovisnost o sarkazmu, a ponekad u mom vokabularu ima nepristojnih riječi poput "jebiga." Ak ti nekaj od navedenog ne paše, stisni X u gornjem desnom kutu stranice, jebiga.
Najčitanije:
-
"Sooo come oooon and let meee knoooow... Should I stay or should I gooooo..." Al kad ti je tata vozač kamiona i bavi se g...
-
Ležala sam u krevetu, bolesna. Scrollala sam po fejsu da mi neka glupost odvrati pozornost od moje viroze. Sasvim neočekivano mi ...
-
Shopping. Gledam kak normalna djeca kupuju nove traperice, tenisice, trenirke i majice za novu školsku godinu. Razmišljam o tome kak sam...
-
Danas, kao preživjela školarka prvog tjedna škole, uvjerila sam se da svijet zbilja sigurnim korakom ide u tri, ak ne i četiri pizde materin...
-
Norijada 2014, Zabok. Predivan sunčan dan, zadnji tjedni škole, maturanti. Feštanje. Jebenica. Otišla sam s frendicama markat peti i šest...
4 komentari:
haha, napokon neka normalna cura s dobrim blokom...neki dan umoran, iscprljen ko mrav nakon napornog guranja mrtve vjeverice na cesti, vraćam se doma da se odmorim od svih briga i jada koje sam proživel danas..kad ono nasred ceste stoji susjeda sa zračnicom i susjed koji moli na koljenima za svoj jadni, mizeran život.Pas mater ono skrijem se iza susjedinog kupa gnoja kraj ceste i s rukom na tipci 112 čekam da nazovem murju, ali mislim da će bit on prije biti ko vodopropusni bazen neko kad oni stigu.I onda se sjetim da je taj susjed kronični alkoholičar koji mi je neki dan ukral litru čiste rakije iz podruma i velim ja sebi "ko te jebe" unatoč svim moralnim načelima i krenem kući zaobilaznim putem.Sljedeći dan saznam da sam mu spasil život-jer kako navode žena mu je čekala da dođe neko da vidi ubojstvo, no niko nije došel i tako ga sutradan nepomičnog ko kip Slobode nađu dečki u bijelom i odvezu ga u Vrapče.Šire se glasine da je super, samo ga konjena malo bole :) eto mu istinite priče
ups, koljena*....brzopletan sam...
Blog...ponekad sam nepismen ;)
I'm glad you like it! ;)
Gle ti tek taj komentar, baš je poput posta na blogu. Sjajno! :D
I ne brini, svi smo ponekad NE PISMENI... lol
Objavi komentar