Odlazak mojih u goste rodbini zbog proslave pedesete godišnjice braka nekim dragim ljudima zvanima "daljnja rodbina" nije mi se činilo privlačnom opcijom pa sam radije ostala kod kuće. Sama. I odlučih ja tak pogledati neki film (kasnije ti bude jasno da ih zbilja volim gledati) pa sam krenula peći kokice. I skoro zapalila kuću. I dvorište... I susjedovu štalu. I njegova drva posložena oko kuće... I staru drvenu kuću! Kuću oko koje je grmlje... A ak bi zapalila grmlje, zapalila bi i onu šumu u blizini... *Okej, bolje da tu stanem i ne proširujem potencijalni požar jer bi inače "pokopala" pol Hrvatskog zagorja pošto imam bujnu maštu i gledam previše filmova* (vidiš, rekla sam ti da ih volim gledati...), i onda onak, znaš, ko u filmovima, svi susjedi su evo baš nedavno otišli na ljetovanje u drugu državu pa nitko ne vidi da gori cijela ulica. I ko za vraga, baš u tom trenu nestane signala i nemreš zvat vatrogasce. Nikog. A vatra se širi brzo ko video Tine Katanić i napraviš ful veliko sranje jer jebiga, glupa mačka nije mogla smiriti strasti pod tvojim prozorom. I to dok ti pečeš kokice. Nakon kaj sam ja, iznimni talent za sve, ostavila ulje na vatri i otišla pogledati kakav je to masakr vani, zaboravila sam na kokice (zahvaljujući životinjskom porniću HD rezolucije pod mojim prozorom). Kad sam se vratila skužila sam da su kokice srušile poklopac i da gori jebena krpa! Drago mi je da danas još postoji susjedova kuća i ostatak Zagorja...
Jebem ti filmove. Jebem ti kokice. Jebem ti sivog hardcore mačka i onu malu njegovu glasnu i nezasitnu. Zamalo nisu samo oni imali "vatrenu nedjelju..."
0 komentari:
Objavi komentar